David Lynch – malo poznati detalji iz biografije filmskog genija

autor Jelena Milinčić
1 100

Režiser David Lynch preminuo je juče, samo četiri dana pre svog 79. rođendana. Poznat po kultnim filmovima kao što su Plavi somot (Blue Velvet) i Mulholend drajv (Mullholand Drive) i seriji Tvin Piks (Twin Peaks), proslavio se sedamdesetih godina nadrealnim filmom Glava za brisanje (Eraserhead), da bi se s vremenom ustoličio kao majstor nadrealizma i jedan od najinovativnijih stvaralaca svoje generacije, do te mere da je, odnoseći se na njegovu jedinstvenu poetiku, skovan termin „linčovski“. Za film Divlji u srvu (Wild at Heart) osvojio je Zlatnu palmu u Kanu, a 2019. primio Oskara za životno delo, no nijedan njegov film, uprkos vizuelno zapanjujućim sekvencama i bizarnim scenama snova i svakodnvnog života koje se urzuju u podsvest gledaoca, nije osvojio nijednog Oskara (njegov drugi film Čovek slon – Elephant Man – nominovan je za 8 Oskara, ali nije osvojio nijednog, no približio ga je mejnstrimu).

S obzirom na to da ih nije bilo moguće ukalupiti, čak ni u konkretne žanrove, svako je sigurno imao lični doživljaj filmova Davida Lyncha, čemu je on kao umetnički stvaralac zasigurno i težio, s obzirom na to da nikad nije pristajao da tumači radnju svojih ostvarenja. No, on nije bio „samo“ filmski reditelj – što ćete shvatiti kad pročitate neke malo poznate činjenice iz njegove biografije i možda još više razumeti njegova lična i profesionalna stremljenja.

BIO JE IZVIĐAČ

David Lynch bio je član Skautske organizacije Amerike (Boy Scouts of America) i čak je postao Eagle Scout, što je najviši čin unutar te organizacije. Zahvaljujući tome bio je prisutan u Beloj kući tokom inauguracije Johna F. Kennedyja 1961. godine, koja se slučajno desila oko njegovog petnaestog rođendana. Iako je nakon nekog vremena „prestao da misli da su skauti kul“, ovo je ostavilo jak utisak na njega. Njegova biografija na platformi X sadržala je samo ovu informaciju: „Filmski stvaralac. Rođen u Mizuli, Montana. Eagle Scout.“

david lynch slika 1

SLIKAO JE

Najpoznatiji po filmskom radu, Lynch je prvo želeo da bude slikar, te je pohađao umetničku školu pri Muzeju likovnih umetnosti u Bostonu i Akademiju likovnih umetnosti u Pensilvaniji. Prvi put se zainteresovao za film jer je želeo da njegova umetnička dela imaju pokret. Likovi iz njegovog prvog velikog filma, Eraserhead (1977), proistekli su iz njegovog nikada završenog umetničkog školskog projekta Gardenback iz 1971. godine, koji je bio inspirisan jednim od Lynchovih slika. Lynch je nastavio da slika na filmu, uglavnom u tamnim tonovima, kako bi pojačao „sanovitost“ svojih vizija. Retko je koristio boje, jer su, kako je govorio, bile „previše stvarne“ i „ograničavajuće.“

CRTAO JE STRIPOVE

Strip Davida Lyncha pojavljivao se u Los Angeles Readeru od 1983. do 1992. godine. „Najbesniji pas na svetu“ prikazivao je psa koji je toliko besan da odbija da se pomeri. Strip je bio uvodjen malim natpisom koji je glasio: „Pas koji je toliko besan da ne može da se pomeri. Ne može da jede. Ne može da spava. Jedva može da reži. Toliko je zategnut napetošću i besom da se približava stanju rigor mortisa.“ Najbesnijeg psa pratile su poluegzistencijalne izjave poput „ovo je najbolje što može biti“ i „ako je sve stvarno… onda ni ništa nije stvarno.“

lynch strip

PRAVIO JE NAMEŠTAJ

„Films and furniture are based on ideas. And when you get an idea you’ve caught hook, line and sinker“ (Filmovi i nameštaj zasnovani su na idejama. A kada dobiješ ideju, uhvatio si je potpuno, kao ribu na udici). David Lynch je dizajnirao najznačajnije komade nameštaja za svoje filmove – u svojoj garaži kod kuće. Nameštaj za svoj prvi film, „Eraserhead“, morao je da napravi iz čiste nužde i odlučio je da to radi i za sve svoje naredne filmove: „The Elephant Man“ (1980), „Blue Velvet“ (1986), „Wild at Heart“ (1990), „Twin Peaks“ (1992), „Lost Highway“ (1996) i „The Straight Story“ (1999). Tokom svoje karijere kao filmski režiser, Lynch je pravio sav nameštaj, koji izgleda kao da je preuzet iz kuća ili mesta iz slika Edwarda Hoppera, u svojoj garaži.

BAVIO SE MUZIKOM

Kao pravi renesansni umetnik, Lynch se oprobao i na muzičkoj sceni. Osim što je 1964. godine delio studentsku sobu sa Peterom Wolfom, članom benda J. Geils Band, imao je razne muzičke poduhvate i tu ne mislimo na režiranje spota za Duran Duran 2011. godine, nego na izdavanje dva studijska albuma—Crazy Clown Time (2011) i The Big Dream (2013), kao na i komponovanje muzike za svoje radove, uključujući pesme u filmovima Eraserhead, Mulholland Drive, The Air Is on Fire, Inland Empire, i razne epizode serije Twin Peaks.

OBOŽAVAO JE KAFU

U intervjuu za Vice, Lynch je izjavio: „Kafa je deo umetničkog života. Ne znam tačno kako funkcioniše, ali čini da se osećaš stvarno dobro i podržava kreativan proces. Ide ruku pod ruku sa slikanjem, sigurno.“ Takođe je priznao da je zavisnik od kafe, te da pije do deset šoljica dnevno. „Pre sam pio dvadeset. Ali bile su manje i u stiroporskim šoljicama. Sada ih pijem u većim šoljama.“

I VOLEO DA PUŠI

Samo pročitajte jedan od njgovih poslednjih tvitova na platformi X.

LYNCH SLIKA 222

SNIMAO JE REKLAME

Lynch je režirao različite reklame, uključujući oglase za Calvin Klein, Giorgio Armani, Yves Saint Laurent, kao i za svakodnevne proizvode poput Alka-Seltzer Plus, Barilla Pasta, Adidas, Playstation 2, Nissan i Clear Blue testove za trudnoću—u poslednjoj reklami, naterao je glumicu da zapravo uradi test na trudnoću pred kamerom. Neke od njegovih neobičnijih reklama uključuju oglas iz 1991. godine za New York Department of Sanitation pod nazivom „We Care About New York“, koji pokušava da reši problem sa infestacijom pacova u gradu i reklamu za Georgia Coffee, koja je prikazana samo u Japanu i u kojoj muškarac pretražuje epizode Twin Peaks, tražeći svoju ženu.

IMAO JE JEDINSTVENO ISKUSTVO SA BEOGRADOM

Lynch je imao i jedno posebno iskustvo sa Beogradom i Srbijom 2017. godine, kada je putem video-linka razgovarao sa Beograđanima. Povod je bila njegova izložbe fotografija pod nazivom „Male priče“, koja je prvi put premijerno postavljena u Evropskoj kući fotografije u Parizu, a zatim je imala svoju ekskluzivnu postavku u Kulturnom centru Beograda.

Ova izložba, koja se sastojala od 56 crno-belih fotografija velikog formata, nosila je tipičan „linčovski“ pečat, sa nadrealnim i uznemirujućim motivima, karakterističnim za njegov umetnički izraz. „Male priče“ bile su podeljene u četiri sekvence: enterijeri, prozori, glave i mrtva priroda, ali kao i u njegovim filmovima, ništa se nije savršeno uklapalo u klasičnu kategoriju.

Tokom video – calla otkrio je da je već jednom bio u Beogradu: „Putovao sam Orijent ekspresom 1965. godine i tada prošao kroz Beograd. Bio sam mnogo gladan u tom vozu, ali mi je neki Jugosloven dao sendvič sa sirom i mesom. Nikada neću zaboraviti tako nešto“.

Fotografije: Instagram, X