Sliman Mansour je jedan od najistaknutijih i najpoznatijih umetnika Palestine. Njegov stil utelovljuje istrajnost pred neumoljivom vojnom okupacijom. Njegov rad – koji je postao simbol palestinskog nacionalnog identiteta – inspirisao je generacije Palestinaca, kao i međunarodne umetnike i aktiviste.
Rođen 1947. godine, Mansour je detinjstvo proveo među zelenim brežuljcima i poljima Birzeita, gde je i rođen, a kasnije mladost u Betlehemu i Jerusalimu. Ova iskustva ostavila su značajan trag na njegov rad, pojačavajući osećaj postepenog gubitka u Palestini, naročito nakon okupacije Zapadne obale i Jerusalima 1967.

Njegova rana iskustva takođe su mu pružila simbole i slike koje će kasnije koristiti kako bi očuvao i istakao palestinski identitet.
Saznajte nešto više o njegovoj umetnosti.


Sliman Mansour: Umetnost kao oblik otpora
Koristeći simbole proizašle iz palestinskog života, kulture, istorije i tradicije, Sliman Mansour na jedinstven način oslikava odlučnost Palestinaca i njihovu povezanost sa zemljom.
Njegova dela oličavaju umetnost kao oblik otpora. Pomorandžinim drvećem predstavlja zemlju izgubljenu u Nakbi 1948. Maslinama predstavlja zemlju okupiranu 1967. Ženama u tradicionalnim vezom ukrašenim haljinama predstavlja palestinsku zemlju i palestinsku revoluciju.

Pejzažom Palestine i njenim kamenim terasama predstavlja trag seljaka na zemlji. Slikama Jerusalima i blistajućom Kupolom na steni predstavlja domovinu i san o povratku.
Umetnost Slimana Mansoura vešto odražava nade i stvarnosti naroda koji živi pod okupacijom veći deo jednog veka. Od ranih 1970-ih, on je svoja iskustva izolacije, raseljenosti, zajedništva i ukorenjenosti prenosio kroz slike i simbole koji su doprineli oblikovanju ikonografije borbe.


Takve slike popularisane su u direktnom prkosu izraelskim vojnim vlastima, koje su često oduzimale umetnička dela i postere i zatvarale izložbe i galerije.

Mansourovi umetnički mediji menjali su se tokom njegove duge karijere. Mansour i umetnici Vera Tamari, Tayseer Barakat i Nabil Anani osnovali su pokret New Visions 1987. godine.
Pokret je nastao kao odgovor na prvu intifadu i pozivao umetnike da bojkotuju izraelske umetničke materijale i umesto njih koriste lokalne prirodne materijale poput kafe, kane i gline.

Blato, osnova ljudskog života u mnogim kulturama i religijama, kao i deo same palestinske zemlje, bilo je Mansourov omiljeni alat. Istovremeno, Mansour je hvatao suštinu palestinske ukorenjenosti i fragmentisanosti palestinskog političkog pejzaža i geografije – odjeka u pukotinama koje nastaju dok se blato suši.

Pored ključne uloge u razvoju palestinskog nacionalnog vizuelnog identiteta kroz svoje bogato i višeslojno stvaralaštvo, Mansour je značajno doprineo i stvaranju umetničkog pokreta. Godine 1973. bio je jedan od osnivača League of Palestinian Artists, kojom je rukovodio nekoliko godina.
Godine 1994. bio je i jedan od osnivača al-Wasiti Art Center u Jerusalimu, osnovanog s ciljem da izgradi most između palestinskih umetnika, njihovih sunarodnika u egzilu i drugih međunarodnih umetnika, kao i da arhivira i sačuva umetnost u Palestini. Mansour je i osnivački član Upravnog odbora International Academy of Art, a predavao je i na više palestinskih kulturnih i obrazovnih institucija, poput Al-Quds University.
Foto: instagram sliman.mansour