Šta gubimo kada „Orkanske visove“ svodimo na seksualnost?
dobijamo nešto vizuelno šokantno, ali intelektualno osiromašeno

Emerald Fennell je u poslednje vreme u centru pažnje zbog svoje adaptacije Orkanskih visova, a reakcije na prvi trejler ponovo otvaraju ključno pitanje: šta znači ekranizovati jedan od najkompleksnijih romana engleske književnosti i koliko nas takva adaptacija udaljava od same suštine Brontëinog dela?
Fennell opisuje svoj film kao „erotski“, „senzualan“, „seksualan“, naglašavajući erotiku i intenzivne emocionalne impulse likova. Već je svima jasno da Fennell u filmu istražuje strast, mračnu opsesiju i čak brutalne međuljudske odnose. Ali, svesti jendo delo na gotovo i isključivo samo seksualnu dimenziju znači zanemariti njegovu psihološku i filozofsku stranu.
„Orkanski visovi“ nisu lagana priča o opsesivnoj ljubavi Cathy i Heathcliffa. To je roman o samoći, društvenim i klasnim razlikama i nasleđu bola, o tome kako se prošlost upliće u budućnost. Heathcliff je siroče koje Mr. Earnshaw dovodi u svoj dom na Orkanskim visovima i koje potom trpi poniženje i nepravdu zbog svog socijalnog položaja i nepoznatog porekla. Njegova ljubav prema Cathy je snažna, ali i destruktivna, kroz nju vidimo kako osećaj nepravde i društvene izolacije može da oblikuje čoveka do krajnjih granica. Cathy, s druge strane, balansira između strasti prema Heathcliffu i praktične potrebe da osigura društveni status i sigurnost preko braka sa Edgardom Lintonom. Ta napetost između srca i društvenih normi, između impulsivnog i racionalnog, ključna je za razumevanje romana i nihovog ljubavnog odnosa. Dakle, on nije samo momak zaljubljen u devojku u koju ne bi trebalo…

Kada se ekranizacija fokusira primarno na erotiku, rizikujemo da izgubimo taj moralni i društveni sloj, koji Brontë čini vanvremenskom spisateljicom. Svaka odluka likova u knjizi prožeta je društvenim i emocionalnim kontekstom: Heathcliffova osveta nad porodicom Linton i Orkanskim visovima nije samo rezultat strasti, već i bola, poniženja i dugotrajnog osećaja otuđenja.
Problem „Orkanskih visova“ nije samo u naglašavanju seksualnosti
Fennell se odlučila i za casting koji ignoriše ključne etničke i starosne karakteristike likova. Heathcliff je u romanu opisan kao „tamnoput i siromašan“, što je centralno za razumevanje njegovog položaja u društvu i njegove unutrašnje borbe.
Margot Robbie kao odrasla, glamurozna glumica teško može nositi težinu tinejdžerske ranjivosti i emocionalne složenosti Cathy, dok izbor Elordija dodatno briše rasni i društveni kontekst koji je integralni deo priče.
Atmosfera romana takođe je ključna. Brontëova proza diše kroz vetrove, divlje krajeve i gotovo gotičku izolaciju u kojoj se nalaze likovi. Orkanski visovi kao lokacija sami po sebi postaju svojevrsni likovi u priči, oni odražavaju emocionalne oluje likova, njihov unutrašnji nemir i ekstremne strasti. Trejler koji smo dobili više podseća na modni editorijal ili video spot.

Seksualnost jeste deo romana, ali nije njen jedini niti najvažniji motiv. Kada je svodimo na primarni fokus, gubimo sve što nas u Brontëinim knjigama uči o empatiji, razumevanju i kompleksnosti ljudskog ponašanja. Zaboravljamo da su „Orkanski visovi“ i o deci koja nasleđuju greške roditelja, o propasti i iskupljenju i o neukrotivoj prirodi koja oblikuje ljudski karakter.
Zato se postavlja pitanje: da li adaptacije poput ove služe knjizi ili je odvlače od njenog istinskog značaja? Kada svedemo delo Brontëove na seksualnost, gubimo univerzalnu poruku, slojevitu kritiku društva i emocije stavljamo u treći plan, a dobijamo nešto vizuelno šokantno, ali i intelektualno osiromašeno.
Foto: Instagram – wutheringheightsmovie