Četvrt veka kultnog nastupa Britney Spears: Kako je zapravo nastao ples sa pitonom?

„I’m a Slave 4 U“

autor Anita Bogojević
Britney nastup

Šou koji je započeo tako što se devetnaestogodišnja Britney, tada na vrhuncu slave, pojavila zaključana u kavezu sa pravim tigrom, a kulminirao njenim plesom sa živim albino pitonom prebačenim preko ramena, a još traje kao večita inspiracija mnogim drugim nastupima.

Pre nego što su scenama zavladali gigantski LED ekrani, unapred nasnimljeni vokali i softverski upeglani kadrovi, scenski šou se gradio ‘golim rukama’, bujnom maštom i neverovatno tačnom koreografijom, koja nije trpela nijednu grešku.

Britney Spears
Credit line: Timothy A. CLARY / AFP / Profimedia

Ove nedelje, 6. septembra, navršilo se tačno 25 godina od jednog od najlegendarnijih pop nastupa svih vremena: izvođenja numere „I’m a Slave 4 U“ Britney Spears uživo na dodeli nagrada MTV VMA 2001. godine.

Za vizuelni identitet bine bio je zadužen studio „STUFISH“ na čelu sa arhitektom Rejom Vinklerom (Ray Winkler), autorom grandioznih turneja Rolingstonsa i kasnijim tvorcem scene za otvaranje Olimpijskih igara u Londonu 2012, a takođe je kreirao bine za Bijonse i Sabrinu Karpenter, pa sve do nastupa Džastina Bibera na Koačeli 2026.

Britney Spears
Credit line: Timothy A. CLARY / AFP / Profimedia

Početni impuls nije potekao od producenata televizije, već od pevačicinog tadašnjeg koreografa Vejda Robsona (Wade Robson) i njene izdavačke kuće. Želeli su ambijent džungle, ali potpuno oslobođen klišeiziranog zelenila i veštačkog lišća. Tražili su nešto agresivno, metalno i hladno.

„Britni je uložila mnogo sebe u taj nastup i tačno je znala šta želi“, kako prenosi Dazed da se Vinkler priseća rada na kultnoj bini, dodajući da je pop zvezda bila „izuzetno prijatna, divna osoba koja je zračila toplinom“.

„Inicijalna ideja o egzotičnim životinjama potekla je od Vejda Robsona, koji je u to vreme bio njen koreograf i kreativni direktor, kao i od njene izdavačke kuće. Mi nismo učestvovali u tom prvom razgovoru, MTV nas je angažovao nešto kasnije kako bismo čitav koncept pretočili u scenski dizajn.

Hteli smo da napravimo sopstvenu verziju džungle u nijansama zlata, srebra i bronze. Kavez i drvo bili su izrađeni od brušenog aluminijuma“, naveo je Vinkler.

Uprkos tadašnjim burnim reakcijama organizacije za zaštitu životinja PETA, Vinkler je tvrdio da se o životinjama izuzetno brinulo:

„Bezbednost životinja bila je na najvišem nivou i, prema onome što sam lično video, bile su izuzetno pažljivo zbrinute“, priseća se on, uz opasku da tigar tokom probe „nije bio nimalo gladan“. „Njihova dobrobit pre, tokom i posle nastupa bila je apsolutni prioritet za Britni, za ceo tim i za sve ljude na MTV-ju.“

Taj fokus na životinje bio je presudan jer su, prema Vinklerovim rečima, one bile srž svega što je ovaj nastup učinilo nezaboravnim:

Najveći nastupi u istoriji obično se pretoče u jednu upečatljivu sliku, a slika Britni sa pitonom je bez sumnje jedna od njih

„Bilo je to vreme pre ogromnih LED ekrana, sve što je publika videla bilo je zaista tu, na sceni – u potpunosti fizički prisutno. U takvom izvođenju postoji sirova autentičnost uživo koju jednostavno ne možete da odglumite ili kompjuterski stvorite, i mislim da ljudi tu energiju osećaju i danas, 25 godina kasnije.“

Iza kulisa je, međutim, Britney vodila bitku sa velikim stresom i parališućim strahom, dok je odbila predlog da se živi piton zameni veštačkim rekvizitom.

U svojim memoarima The Woman in Me iz 2023. godine, pevačica je otkrila da je nastupala pod ogromnim pritiskom, dok joj je žuti piton po imenu Banana tokom tačke šištao direktno u uvo. Iako su priče o tome da ju je zmija davila bile izmišljene, stvarna unutrašnja tenzija i gvozdena samokontrola dale su ovom nastupu istorijski značaj.

Međutim, taj nastup nosi i specifičnu istorijsku težinu. Odigrao se u Njujorku 6. septembra 2001. godine, tačno pet dana pre nego što su teroristički napadi na Kule bliznakinje zauvek promenili svet. Iz današnje perspektive, taj šou deluje kao labudova pesma jedne bezbrižne, dekadentne epohe u kojoj je pop muzika smela da bude maksimalistička, opasna i lišena cinizma.

Nedavno su Vinkler i STUFISH sarađivali sa još jednom pop ikonom: Madonom, i to na poluvremenu finala Svetskog prvenstva u fudbalu 2026. godine.

S obzirom na Madonin povratak spektaklima na stadionima i večito interesovanje javnosti za njene naredne korake, nameće se pitanje: spremaju li Vinkler i STUFISH još jedan antologijski nastup? Vinklerov odgovor za Dazed ostao je diplomatski, ali mi ga možemo potvrdno protumačiti.