U susret HALI GALI Banzai! Muzička otkrića Mihajla iz benda ISABEL
ISABEL svira u klubu Drugstore, 21. novembra.

Povezano
Tvrđu stranu zvuka na Hali Gali Banzai! predvodi pančevački bend ISABEL, koji svira noise rock i post-metal ispunjen disonantnim rifovima, naglim prekidima i uznemirujućom atmosferom.
Bend ISABEL je osnovan 2022. godine, prvobitno kao duo, a od početka 2024. kao kompletan sastav. Originalnu postavu činili su tekstopisac i vokalista Mihajlo Petković i gitarista Ognjen Mijatović. Njihov zvuk odlikuje širok spektar uticaja, od no-wave muzike i industrial rock-a do modernog black metala.

Na prvom studijskom izdanju Phantom Limbs, koje je izašlo u novembru 2024. godine, bend kombinuje opore, nemelodične tonove i sirovu lo-fi produkciju kako bi dočarao teskobu prouzrokovanu gubitkom, dok mračnom, gotovo katatoničnom atmosferom oslikava duboku rascepljenost između duha i tela.
Za nepunih godinu dana sviranja, bend je nanizao brojne koncerte, među kojima se izdvajaju nastupi na festivalima Belgrade Bleed to Death (2024) i Changeover Switch (2025), da bi u avgustu 2025. godine svirali kao podrška bendovima Meth. i Kayo Dot.

Pred nastup benda ISABEL na Hali Gali Banzai, u subotu, 21. novembra u klubu DRUGSTORE, vokalista Mihajlo Petković odgovara na BURO. leksikonska pitanja o muzičkim otkrićima.
Muzička otkrića Mihajla Petkovića (bend ISABEL)
Predstavite vaš zvuk našim čitaocima koji možda nisu čuli za vas?
Disonanca, repeticija, i mnogo tenzije. Mislim da nismo laki za uvo u tradicionalnom smislu, i da vrlo često namerno biramo što neprijatniji ton kao osnov za pesme.
Moj je doživljaj da je naša muzika mnogo bliže iskustvu gledanja horor filma, gde publika dolazi očekujući da se oseti neprijatno i uplašeno.
Koja je vaša prva pesma koju naši čitaoci treba da otkriju – i zašto?
Naslovna pesma sa debi albuma, Phantom Limbs. Nije među popularnijim našim pesmama ako je verovati internet statistici, ali mislim da je pesma koja sveobuhvatno najbolje predstavlja naš zvuk, i koju najviše volim da izvodim uživo.
Šta otkrivate u stvaralačkom procesu, na probama, a šta otkrivate kad nastupate pred publikom?
Stvaralački proces je uvek komplikovan, jer se svodi na razumevanje toga što želimo da iskažemo. Kada razumemo šta su emocije koje pesma nosi, i na koji način tu emociju prenosimo muzički, onda tek postaje lagano, a do tada je mnogo bliže grupnoj sesiji psihoterapije.
Nastupi tu dođu kao katarza, zatvaranje kruga, gde se prevazilaze mȍre zbog kojih je pesma uopšte nastala.


Sećate li se vašeg prvog „velikog” muzičkog otkrića koje vas je obeležilo? Kako vam danas zvuči?
Verovatno prvi kontakt sa Swansima u srednjoj školi, negde 2017. godine, konkretno album The Seer. Ne sećam se koji je tačno bio forum sa kojeg sam pokupio preporuku, ali se sećam da sam očekivao klasičan rok album. Mislim da je to prvi put da sam muziku doživeo kao zastrašujuću, i verovatno je to ključna prekretnica u tome kakvu ću muziku stvarati danas Swansi su mi idalje deo redovnog repertoara, a Seer bi se sigurno našao na topstens listi omiljenih albuma.
Koji je prvi album koji ste zavoleli od početka do kraja?
Teethed Glory and Injury od benda Altar of Plagues. Nepresušni izvor inspiracije i dan danas, obavezna lektira svakome ko gotivi naš zvuk, i lično omiljeni album u globalu.

Koji je prvi koncert zbog kojeg ste poželeli da budete na bini?
Verovatno neki lajv snimak Nik Kejva u Eternity ili Birthday Party eri, ali isto tako i svako njegov koncert na kojem sam bio, nevezano za godinu. Jednako prži scenu i sa 29 i sa 69, a žanrovski-široka diskografija uvek garantuje da će selekcija pesama biti dinamična. Takođe je malo reći da je divlja muzika izvedena od strane skockanih muzičara u sakoima bila inspirativna zamisao.
Koji muzičari su vam srušili predrasude koje ste možda imali o nekom žanru?
Dugačka je lista, ali je definitivno jedno ime koje uvek stoji na vrhu. Tobi Drajver, iz bendova Kayo Dot, Maudlin of the Well, Alora Crucible i verovatno još 10 drugih uključujući i solo projekat. Nije umetnik koji ruši predrasude o jednom, već o svakom žanru, jer u sigurno preko 20 izdanja nema dve pesme, a da je makar sličan pravac u pitanju.
Imali smo priliku da otvaramo za Kayo Dot u Zagrebu prošle godine, što je bilo ostvarenje dečačkih snova.

Koje je vaše poslednje veliko muzičko otkriće?
Najskorije je verovatno album Kurdaitcha od benda Mamaleek. Nakon što su izbacili odličan Vida Blue pre dve godine sam hteo da se posvetim celoj njihovoj diskografiji, ali nikako da dođe na red. Kurdaitcha je među ranijim radovima benda, ali je definitivno najambicioznije izdanje u njihovom katalogu, i definitivno jedno od najboljih.

Šta jedva čekate da slušate na Hali Gali Banzai – i zašto bi čitaoci trebalo da posete ovo dešavanje?
Povratak Hali Galija je ogroman događaj za underground scenu, i mislim da je jedinstvena prilika za publiku da se susretne sa autentičnim stvaralaštvom sa ovih prostora. Festival je i stilski i žanrovski bogat, pa će svako ko dođe moći da se pronađe makar u nečemu. Ja se lično radujem da delim binu sa Suplexxom koji ima potpuno neverovatnu energiju na sceni. Takođe mi je drago da ponovo čujem Kalikamo uživo, koji su potpuno razvalili kada smo svirali sa njima na Ljubav i Bes prošle godine.
Karte za HALI GALI BANZAI dostupne su u Zaokretu i online, putem Resident Advisora.
Fotografije: Promo