U martu sam krenula na poslovni put.
Po mene je u zoru došao kulturni crni kombi.
U njemu mladi vozač s malo kose, a puno brade i kasnije ću saznati, s nula kapaciteta za držanje jezika za zubima.
Krenuli smo na autocestu.
Smjestila sam se u red sjedala iza vozačevog.
442 kilometra njegov je narativ uključivao sve one rečenice od kojih dobijem momentalni seritis.
“Što si gori, to su prema tebi bolji.
Samo treba biti đubre.
Svijet je otišao u quratz. Ovo vrijeme danas nije kao ono onda. Danas svatko svakog vara.
Nema zdravih odnosa.
Ma slušaj, gadovi prolaze najbolje….”
I tako u nedogled! I tako u nedogled!
On je deverao svoje, u retrovizoru hvatajući moj pogled i opetovano tražeći potvrdu za svoja izgovorena uvjerenja, a ja sam zaključila da nema smisla upuštati se u ikakve dublje diskusije, pa sam se na repeat glupavo smješkala govoreći “razumijem, hehe, ali hehe, ja zaista nemam takva iskustva, hehe”.
Na ne znam kojem kilometru, otvorio je folder “žene”, pa sam shvatila da je sve o čemu je prethodno za svijet i druge govorio zapravo ono što on živi i radi.
Ulazi u odnose sa zauzetim, često zivka udanu bivšu i radi još iks na entu nepodopština i nemoralština koje sam do sada i potisnula iz memorije.
Sjetila sam se u toj vožnji i jednog svog prijatelja kojem su se događale situacije za koje smo svi često mislili da su nemoguće.
Njega je vazda netko izvarao, zavrnuo za neki keš, udario na sred ulice i često sam se pitala, živimo li mi uopće na istoj planeti.
I kako je moguće da je u istom gradu i u istom komšiluku, mnogima mnogošta lijepo, a njemu vazda samo pakao.
Dok smo se približavali krajnjoj destinaciji, vozač je i dalje neumorno koristio svoj govorni aparat, a meni je sinulo.
Jebote!
Pa sve je algoritam!
Njegov život je zapravo algoritam njegovih misli, djela i uvjerenja.
Kao što je i moj odraz mojih.
I tvoj tvojih.
Baš kao na mrežama.
Ono što tražiš, algoritam ti toga sve više daje.
Isto je i u našim životima.
Nema tu nikakve razlike.
Instagram algoritam recimo, analizira naše ponašanje na platformi, koga lajkamo, s kim imamo interakciju, šta gledamo, pa nam onda kroz te naše korake personalizira sadržaj koji nam se prikazuje.
Ako gledam reality sadržaj, sutra ću se probuditi sa gomilom njega u explore dijelu.
Kad gledam voajerističke profile koji hvataju random ljude širom ove lijepe planete (vrlo preporučujem), kasnije mi se samo još i još sličnih pojavljuje.
Jednako tako, svijet oko nas filtrira se kroz naše misli, procese, uvjerenja, iskustva, društvene interakcije, djela, stavove i vrijednosti.
I sav taj skup kasnije kreira okruženje koje nam se čini relevantnim.
Eureka! Algoritam!
Kakve su ti misli, takav ti je algoritam.
Kakav ti je algoritam, takav je život.
U svijetu mog vozača iz marta, žene su mahom preljubnice, a svijet mjesto raspoloženo za ugostiti samo đubrad.
I potpuno je u pravu.
U mom svijetu, potpuno drugačiji likovi igraju u predstavi.
U pravu sam i ja.
Na koncu svatko živi život koji mu servira njegov algoritam.
Dakle, svi su u pravu.
