Pretraga

Sunce pretvara mozak mi u žvaku

Sunce pretvara mozak mi u žvaku

Tekst: Iva Čuljak

Samoprozvani svjetski mega car, čije misaone procese i smjelost da ih izrazi, izuzetno poštujem, društvene je mreže nazvao mjestom na kojem mentalni proliv svake individue na ovom svijetu može biti zabilježen i nažalost, tebi dostupan.

Tamo u februaru kad sam se umorila od gledanja i jedenja tih tuđih govana, ugasila sam se s mreža, pa jela samo svoja.

Bilo je to vrlo plodonosno iskustvo.

Već sam ga opisala.

Od srca preporučujem svima.

Sunce pretvara mozak mi u žvaku (фото 1)

A onda sam tuđa opet počela redovno konzumirati.

Od februara do danas, kad bih ih se najela puno, smanjivala sam porciju, ali na pravo isposništvo, kakvo je bilo u februaru, nisam otišla.

Zapravo nije ni bilo potrebno.

Naučila sam stisnuti mute/hide/unfollow, pa pobjeći sa mjesta na kojem mi je mentalni proljev previše smrdio.

A u tih nekoliko mjeseci, imala sam i dovoljno privatnih briga, također i finih putovanja na kojima se uvijek hranim kvalitetnijim namirnicama.

Prethodnih mjesec dana provela sam na afričkom kontinentu. Živjela sam gledajući tamošnji offline život, a mrežama bih ovlaš preletjela samo pred popodnevnu dremku.

Nekoliko dana unazad, vratila sam se na europsko tlo u svoju rutinu, pa dok sam čekala da mašina izvrti bijeli, šareni, pa crni veš, vrijeme sam kratila skrolanjem po mrežama.

Vrlo logično.

Tamo vidim more, pa šešire, opet more, pa nebo i rijeku, palmu, dupe, dupe, dupe, divne kupaće kostime, gola tijela, brodove i morsku spizu…

Na nekom videu poneku klapu, dosta Olivera, dovoljno tvrdog zvuka sa Mikonosa i naizgled, lakoću života.

Naizgled kažem, jer nikad ne znaš šta se na mrežama krije iza kulisa.

To smo do sada već, nadam se, svi apsolvirali.

Mašina je oprala sve što sam joj dala, ja sam i dalje gradskih +40C provodila u klimatiziranom stanu u ležećem položaju, dok mi se od cijelog tijela pomjerao samo palac, vrteći novi vrući insta sadržaj drugih ljudi.

Sunce pretvara mozak mi u žvaku (фото 2)

U tom beskrajnom skloranju, primjetila sam da nitko nije ljut. A inače se na mrežama vazda za nešto ima ljutiti.

Skrolam danima, sve što vidim je lakoća i mir.

I dupeta. Naravno. Nešto malo se dijelilo ono frapantno novosadsko nedavno batinjanje, no ni blizu kako bi to bilo u drugom godišnjem dobu, zaključila sam.

Čak ni dežurni moralni policajci društvenih mreža nisu digli glas, niti su se upustili u uvijek ista agresivna prozivanja onih koji nemaju potrebu svoj stav izražavati javno.

Pa zaključih, čini se da su i oni na godišnjem odmoru. Ljeti moralna policija Instagrama ne radi.

Kako je internet raznolik, pitala sam prijatelje kakva je situacija na njihovom news feedu.

Pomislih da je mir možda samo na mom, zbog onog, od februara do danas, prečesto udarenog mute gumba.

Kažu prijatelji da je bonaca i kod njih.

Samo neki kokteli, kupanja i žurke, sve bez tenzije, govore mi.

Život ti vazda daje ono na što se fokusiraš, pa sinoć sjednem na večeru, a stol ispred mene sjedi djevojka koja skrola po svom Instagramu.

Pozicionirana točno tako da, ako želim, mogu vidjeti sadržaj njenog ekrana.

Kako mi ova tema danima živi u glavi, bacim periferno oko i na njen ekran.

Kod nje lagano šiba Budva, prskalice i nastupi domaće folk scene.

Sunce pretvara mozak mi u žvaku (фото 3)


Iako ima gorućih tema zbog kojih se mreže mogu usijati od ljutnje i gnjeva, a moralna policija može prinudno završiti odmor i vratiti se na radno mjesto, čini se da se ljeti malo kome biju online bitke.

Ljeto je posebno doba u godini.

Slobodnije i rasterećenije od ostalih.

Ljeto donese uvijek poželjan bol u qurtzu,

valjda jer, kako kaže stih iz TBF-ove pjesme,

sunce pretvara mozak ti u žvaku.

Dok sa žvakom od mozga pjevušim “ništa mi neće ovi dan pokvarit”, nalijevam se limunadom i skrolam po online sceni, utopistički razmišljam - koliko bi bilo zdravije za sve da se ovo ljetno neopterećeno stanje u glavama i na mrežama prenese i u jesen, zimu...

Povezani članci

Buro 24/7 Izbor