
Povezano
Tela nas nose kroz neumorne cikluse rada, dok su ujedno zaražena konstantnom potrebom za potrošnjom.
Da li ste i vi na margini izdržljivosti? Da li koketirate sa slabošću svog tela? Kapitalizam, kao ekonomski sistem koji favorizuje profit, nije samo oblikovao našu svakodnevnu ekonomsku realnost, nije odgovoran samo za masovnu proizvodnju, veću štetu donosi kada je reč o našem odnosu prema svom telu, umu. Kapitalizam poput virusa napada alatku za postizanje ciljeva, ljudsko telo.
Svet se ubrzano modernizuje, AI favorizuje, a telo postaje osovina na kojoj kapitalizam gradi sistem u kom se točak neumorno vrti, a pojedinci bogate.

PODACI O MENTALNOM I FIZIČKOM ZDRAVLJU
Podaci o mentalnom zdravlju govore za sebe. Prema studijama, poslednjih nekoliko godina, anksioznost, depresija, i sindrom sagorevanja (burnout) nisu samo individualne, kratkoročne borbe, već simptomi šire društvene bolesti, tkzv. kapitalizma. Kapitalizam ne ostavlja prostor za pauzu, oporavak ili čak mentalnu stabilnost.
U 2023. godini, istraživanje Američkog psihološkog udruženja pokazalo je da je čak 75% zaposlenih u Sjedinjenim Američkim Državama izloženo velikom stresu na poslu. Opisali su direktne fizičke simptome, poput glavobolja, nesanice, trahikardija, vrtoglavice, nagona za povraćanjem i gastrointestinalnih problema. Simptomi nisu slučajnost. Telo, pod pritiskom sistema koji neprestano traži veću produktivnost, na kraju se – slama.

S druge strane, kapitalizam kao da favorizuje mentalno zdravlje. Savremeni trendovi u medicinskoj industriji otkrivaju zabrinjavajuće brojke, dok vlasnici kapitala vode „brigu“ o zaposlenima i njihovim mentalnim stanjima. Dok se bave umom, izlaze podaci koji svedoče da: oboleli od hroničnih bolesti oboljevaju najpre zbog načina života, kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2, gojaznost ili neuhranjenosti, sve ove bolesti u svakodnevnom su porastu su na globalnom nivou, i javljaju se kod sve mlađih ljudi. Stanja su direktno povezana sa prekomernim stresom, dugim radnim vremenima, neredovnim obrocima i niskim nivoom fizičke aktivnosti.
Podaci iz Svetske zdravstvene organizacije (WHO) pokazuju da je globalni procenat gojaznosti porastao u poslednje dve decenije. U 2024. godini, više od milijardu ljudi širom sveta živi sa gojaznošću. Na faktore koji doprinose ovom problemu utiču ubrzan način života, neredovni i nezdravi obroci, stres, rad u noćnim smenama koji je rezervisan za odmor, ili nemogućnost spavanja, i eto vam karakteristike kapitalističkog sistema koji ide dalje od burnouta.

Evropljani su potvrdili da postoji jasan uticaj pandemije na mentalno stanje: jedna od četiri osobe oseća se nespokojno, još više njih pati od anksioznosti, dok 15% ispitanika ima problema sa spavanjem. Kod građana Srbije sindrom sagorevanja (burnout) je recimo najizraženiji, pokazuju rezultati novog međunarodnog istraživanja Štada grupe.
Prema istraživanju Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) iz 2021. godine, radnici u SAD-u rade u proseku 1.779 sati godišnje, što je mnogo više od globalnog proseka. Nakon tri godine, podaci su potresniji. Povećana radna opterećenja imaju direktan uticaj na celokupno zdravlje, a istraživanja pokazuju da postoji jasna povezanost između produženih radnih sati i povećane učestalosti depresije među radnicima.
Poslednja istraživanja sprovedena od strane Međunarodne organizacije rada (ILO) pokazala su da je produženi radni vek u visoko kapitalističkim zemljama direktno povezan sa kasnijim hroničnim bolovima, naročito u leđima i vratu koji dovode do lošeg svakodnevnog stanja u starosti, a sve je veća pojava sindroma „savijanja tela“ zbog lošeg položaja tela prilikom dugotrajnog sedenja kada je reč o mađima.
Kroz prizmu medicinske industrije, telo je često svedeno na tržišni proizvod, sa farmaceutskim kompanijama koje najčešće nude rešenja za simptome, ali ne i za uzrok dok mi gajimo kulturu iscrpljenih ljudi u trci za profitom.
TELO U SISTEMU NEPREKIDNE POTROŠNJE
Proizvodnja je definisana kao jedina vrednost, a ljudsko telo samo igra ulogu „uslužnog vozila“ koje mora biti na visini zadatka, bilo da se radi o fizičkom naporu ili emocionalnoj stabilnosti. I dok nas kapitalizam uči da tražimo sreću u napredovanju, rastu i potrošnji, zaboravljamo na najvažniji resurs u koji se najčešće ulaže na pogrešne načine ili se ne ulaže uopšte.
Koliko puta ste izgovorili reči: „Moram da se odmorim, ali nemam kad.“
Nedostatak vremena za odmor, kao i stalni pritisak da budemo produktivni, svedoči o tome kako je sistem postavio temelje za neumornu borbu za opstanak. Ako ne proizvodiš, ako ne doprinosiš, padaš u senku. Postoji gotovo apsurdna vera u tome da produktivnost mora biti linearna, čak i po cenu zdravlja.

Prošle nedelje, jedna prijateljica je podelila svoje iskustvo na poslu, gde je bila prisiljena da ostane do kasno, radeći čak i tokom vikenda. Rezultat? Prešla je prag – fizički i emotivno. Bol u leđima, iscrpljenost, anksioznost. Simptomi su dalje postali svakodnevni.
Da li telo uopšte može izdržati kapitalizam? Da li kapitalizam, kao neprekidan točak u kojem se snaga tela koristi kao gorivo, može uopšte shvatiti da su resursi ograničeni? Pitanja su na koja još uvek nemamo odgovor.
Foto: Pinterest