Koja je uloga društvenih mreža ako već znamo da je sve „fake“

sofisticirana vrsta „laganja“

autor BURO.
1260

Više ni filteri ne pokušavaju da budu uverljivi, a algoritmi tačno znaju šta nas tera da ostanemo još pet sekundi duže na ekranu. S tim u vezi pitanje uloge društvenih mreža postaje gotovo filozofsko. Ako svi znamo da je sve „fake“, čemu onda služi ta digitalna pozornica na kojoj igramo uloge koje smo sami odabrali?

pexels pixabay 276923

Estetika iluzije koju gaji svaka mreža

Društvene mreže funkcionišu kao digitalni muzej savremenog ega. Sve je kurirano, pažljivo odabrano i spakovano u estetiku koja, paradoksalno, treba da izgleda spontano. Svaka šoljica kafe, svaka poza, svaka rečenica, deo su jedne male, lične dramaturgije. I svi smo pomalo kustosi svojih života. U tom smislu, mreže nisu samo lažne; one su umetnost fikcije. Ili, možda preciznije, kolektivni performans u kome svi znamo da učestvujemo.

Činjenica da znamo da je sve „fake“ ne znači da mreže gube moć. Naprotiv. U trenutku kada svi razotkrivamo iluziju, ta iluzija postaje nova realnost. Influenceri otvoreno govore o filterima, o sponzorisanim objavama, o „burnoutu“. Autentičnost je postala novi marketing.

Dakle, ne prodaje se istina, već ideja o istini. To je vrsta „meta-laganja“: mi znamo da nije stvarno, oni znaju da mi znamo i igra se nastavlja.

mreža

Između moći i ogledala

Ni jedna mreža danas nije samo prostor zabave. One su instrument kulturnog uticaja, oblik političkog izražavanja, a ponekad i društveni lakmus. Na mrežama se kreiraju pokreti, menjaju percepcije i ruše reputacije. Mreže više nisu samo sredstvo komunikacije one su postale teren na kojem se prepliću identitet i narativ.

A možda je upravo to njihova prava uloga: da budu ogledalo u kojem društvo vidi sopstvenu potrebu za priznanjem, pažnjom i pripadanjem. Čak i ako znamo da je to ogledalo deformisano, teško ga je ignorisati.

Društvene mreže su, dakle, postale ono što je nekada bila umetnost, sredstvo kroz koje stvarnost promišljamo, interpretiramo i prepravljamo. One su mesto gde laž ne mora nužno biti negativna, već može služiti kao alat za eksperiment. Jer možda u tom „fake“ univerzumu ne tražimo istinu, već emociju.

Foto: Pexels