Povezano
Pariz ima dugu istoriju pobuna, revolucija i uličnih previranja, ali i gotovo neuništivu ambiciju da bude prestonica umetnosti, mode i svega što pomera granice ukusa. Ovog oktobra, te dve slike grada nalazile su se u napetom sudaru. Dok su galerije otvarale izložbe, kolekcionari obilazili Art Basel Paris, a umetnost i dizajn okupirale grad, ulice su bile poprište protesta, sukoba i nereda. Paris Art Week odvijao se u trenutku kada su se iza blistave fasade kulturne prestonice sve jasnije ocrtavale i pukotine koje je potresaju. U gradu čija je istorija oblikovana revolucijama, umetnost i pobuna pripadaju istom kulturnom pejzažu.
Šta smo, uprkos svemu, mogli da vidimo ove godine u okviru Paris Art Week-a, otkriva nam umetnica Marina Marković koja izdvaja 5 radova koji su na nju ostavili najjači utisak.
Ali Šeri, „Today is OK“, Palais de Tokyo



Na izložbi „Today Is OK”, koja je u pariskom Palais de Tokyo otvorena do 14. februara 2027, francusko-libanski umetnik i reditelj Ali Šeri (Ali Cherry) istražuje ranjivost vojnika i posledice rata po pojedinca. Polazeći od filma „La Sentinelle”, u kojem igraju Nahuel Perez Biskajart (Nahuel Pérez Biscayart) i Erik Kantona (Éric Cantona), umetnik kroz skulpture i instalacije preispituje predstave o herojstvu, autoritetu i vojničkoj dužnosti.
U središtu izložbe, koja je izazvala veliku pažnju na Paris Art Weeku, nalazi se pitanje – šta se događa kada čovek više ne može da se poistoveti s ulogom koja mu je dodeljena.
Barbara Kruger, „Remember Me“, Bourse de Commerce, Pinault Collection



Povodom dvesta godina od nastanka fotografije, Pinault Collection predstavlja izložbu „Remember Me” u pariskoj Bourse de Commerce, sa oko 700 radova više od 70 umetnika. Zamišljena kao putovanje kroz istoriju fotografskog medija bez hronoloških ograničenja, izložba uspostavlja neočekivane veze između epoha, poetika i tehnika – od Gistava le Grea (Gustave Le Gray) i Mena Reja (Man Ray) do Sindi Šerman (Cindy Sherman), Dorotee Leng (Dorothea Lange) i Volfganga Tilmansa (Wolfgang Tillmans). U središtu postavke je fotografija kao način da se zaustavi vreme, sačuva nečije lice i od zaborava otrgne ono što je već postalo prošlost.
Kako ističe Matje Imeri (Matthieu Humery), savetnik za fotografiju Pinault Collection, fotografija istovremeno čuva sadašnjost i svedoči o onome čega više nema.
Ibrahim Mahama, „Harvest Season“, Fondation Cartier



Fondacija Cartier za savremenu umetnost (Fondation Cartier pour l’art contemporain) predstavila je izložbu „The Harvest Season”, dosad neviđenih razmera u Francuskoj, posvećenu ganskom umetniku Ibrahimu Mahami i još devet umetnika i kolektiva. Zauzimajući čitav novi prostor fondacije, Mahama i njegovi saradnici predstavili su radove nastale za ovu priliku, kao i nove verzije nekih od njegovih najpoznatijih instalacija.
Polazeći od ideje da se potencijal budućnosti može pronaći u prošlosti i neostvarenim mogućnostima koje ona čuva, Mahama izložbu zamišlja kao živi organizam, u dijalogu s umetničkim centrima koje je osnovao u Tamaleu, na severu Gane.
Dženi Holcer, J’ai vu, Musée d’Orsay

Dženi Holcer (Jenny Holzer), jedna od najuticajnijih umetnica našeg vremena, u središte svog rada postavlja jezik i ideje koje podstiču na preispitivanje društva i istorije. Za izložbu „J’AI VU”, osmišljenu u saradnji sa pariskim muzejem Orsej (Musée d’Orsay), umetnica polazi od tekstualnih fragmenata iz muzejske arhive i istorijskog perioda koji obuhvata njegova zbirka.
Njene reči pojavljuju se kroz monumentalne instalacije, projekcije na istorijskoj fasadi nekadašnje železničke stanice, gravure na mermernim klupama i stubovima, kao i svetleće elektronske displeje, pretvarajući muzejski prostor u mesto susreta jezika, umetnosti i kolektivnog pamćenja.
Tracey Emin, Art Basel Paris at the Parvis des Droits de Homme, Place du Trocadero



U okviru pratećeg programa Art Basel Paris sajma, britanska umetnica Trejsi Emin (Tracey Emin) predstavila je tri monumentalne skulpture ženskog tela na trgu Parvis des Droits de l’Homme, na Trokaderu, s pogledom na Ajfelov toranj. Postavka je otvorena za javnost do 1. novembra 2026. godine, a kroz intimne, sugestivne poze figura umetnica istražuje žensko telo, želju, otpornost i snagu. Poznata po radovima koji ogoljavaju sirove emocije i pomeraju granice ličnog i javnog, Emin i ovde telo postavlja u središte priče o ranjivosti i izdržljivosti.
Fotografije: Marina Marković
