Kako sam u Judy našao spas

    09.09.2019.
    RECOMMENDED

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2019/09/judy_cover.jpg

    SPOILER ALERT – ja sam gej.

    Mislim, ako vam je to spoiler il’ me niste upoznali, il’ niste pročitali bilo koji od mojih statusa na fejsu, il’ ste nalik na moju babu koja dolazi u moj stan i bira mesto za krevetac u kojem će biti moj sin (volim je, iako je očigledno da joj nešto nije u redu sa vidom). Ako me poznajete bar malo onda sigurno znate koliko volim filmove – ipak sam studirao glumu s razlogom, nije ljubav došla niotkuda. I tako sakupljam ljude nedeljno bar jednom da idemo u bioskop. Pa bih voleo da vam pomenem 3 poslednja puta.

    I put

    Imamo karte za premijeru „It – chapter II“. Nisam neki fan horora ali ovo mi je fascinacija iz detinjstva, kao „Strava u ulici Brestova“. Ulazimo u bioskop a tamo čini mi se 4 srednje škole i 3 osnovne. Film počinje i u prvoj sceni u luna parku vidimo 2 gej osobe koje nakon osvojene nagrade počinju da razmenjuju nežnosti. I TU KREĆE PAKAO U SALI. Zviždanje, povici „pederi“, „fegeti“, urlanje, negodovanje. Udubljujem se sve više i više u sedište. U filmu zatim grupa tinejdžera kreće verbalno da zlostavlja pomenuti gej par i nakon toga i da ih brutalno prebija. Situacija u bioskopu se potpunjo menja. Počinju aplauzi, povici podrške, skandiranje. Nemam gde dublje u sedište osim da propadnem sprat ispod.

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2019/09/1573821653824616.jpg

    II put

    Odlazim da gledam „Judy“. Za mene je to momenat koji se graniči sa pobožnim pohođenjem u Svetu zemlju. Judy Garland je meni sve. I više od ikone. Tragedija, dar od boga, snaga, porok, posrnula, duhovita, dirljiva, taktilna, kontra, pro. Međutim ništa od toga ne doživljavam jer pored mene sede dve budale koje sve vreme filma komentarišu SVAKU reč i SVAKU scenu, a u trenutku koji pokazuje svu dirljivost i snagu odnosa koju je Judy imala sa svojim gej obožavaocima i koji je vrhunac filma u kojem gej ljudi podižu sa dna Judi Garland isto kao što je ona njih podizala cele svoje kafijere i postojanja kreću iz publike u sali glasni znaci negodovanja i ismevanja tih istih gej likova koje gledam na ekranu.

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2019/09/1573821653775659.jpg

    III put

    Sinoć sam gledao „Bol i slavu“ o Almodovarovom životu. Pedro Almodovar? Jedan od najvećih savremenih reditelja? Genije? Gej koji u svoje filmove stavlja trans, gej osobe kao vodeće likove? Niste čuli za njega ali idete da gledate njegov film? Videli ste da igra Antonio Banderas pa ste pomislili da će se vatati sa glavnom glumicom kao u filmu „Original sin“, ali ste se glasno iznenadili kada u filmu poljubi drugog muškarca? Muškarca kojeg je obožavao godinama i koji mu je doneo svu ljubav koju je upoznao u životu. To vam je nezamislivo? Ok. 

    Nemam neke pametne reči. Nemam ja ovde neke prosvetljujuće poruke da prenesem tim ljudima. Nisam imao ni uživo išta da im kažem da me ne bi dočekali na pesnicu. Jer, ne bi mi bio prvi put. Imam sa vama samo da podelim kako sam se osećao. A ova 3 puta u biokopu su neki od primera. Ne kukam. Niti kažem da je teško i da me tera na neke crne misli. Samo ponekad poželim da stvari budu kao kada takve scene gledam sam kod kuće. Lepo mi je, uživam, plačem možda, i niko me ne osuđuje. Nema razloga za osudu. Ali eto, nije tako.

    https://buro247.rs/wp-content/uploads/2019/09/1573821653872536.jpg

    Pa bez obzira na sve ja ne ostajem u sobi. Izlazim, odlazim svuda, idem u bioskop, istrpim povike i pogrde, jer sam nateran da moram da trpim. I nemojte relatizovati ove moje svakodnevne male bitke tipa: ne živiš u Ugandi, kako je tek ovima ili onima. Možemo i tome raspravljati, ili pisati, ali ja sam odlučio da pišem o sebi. Nikada nisam suviše pijan jer znam da moram da pazim u izlascima ko popreko gleda. Ne oblačim roze, ili jarke boje jer znam da bi to moglo da izazove. Kada mi dođu prijatelji iz inostranstva upozoravam ih da nema na ulici fizičkog kontakta koji ukazuje na nežnosti. Ali možda ja ne volim roze. I možda ne volim da se grlim, ili držim za ruke. Ali su to izbori o kojima ne bi trebalo razmišljati da li su dozvoljeni, ili ne. Zar ne? Toliko pitanja a odgovora nema. I onda pustim Judy. I spas dođe. Hvala ti Judy. 

    (Ako ste imali strpljenja da pročitate ovo do kraja onda vas molim da pogledate 3 minuta i 27 sekundi videa koji se nalazi ispod. Neće vam oduzeti suviše vremena ali ćete doživeti vantelesno iskustvo dok vam se srce cepa na sitne komade.)

    Saznaj više:
    Povezani članci: