Od početka ‘23.godine konzumiram light sadržaj. A od nelakih tema trčim brzinom kojom Usain Bolt odmakne od startne pozicije. Umorna od težine bilo koje vrste čak sam i samo sa ručnim prtljagom počela putovati.
I isplativije je, a tek što je lakše.
Dobro, dobro unutarnji glasu koji čujem.
Za sada je tako na kraćim relacijama.
Ali sjetimo se da se nekad na dva dana vuklo 30 kila u koferu.
Dosta mi je svega što nije lako.
Uključujući i knjige i filmove.
Početkom marta, lansirana je druga sezona lagane serije čiju sam prvu prošle godine, kažu mladi, izbindžovala u jednoj noći.
Čaša nisam časila, play sam stisnula i opet u jednoj noći izbindžovala i drugu.
Jedva sam čekala vidjeti šta se u novoj sezoni događa sa ženom koja je u prvoj imala zgodnog, kulturno počešljanog muža iz priručnika za idealan brak, djecu puta dva, kuću u predgrađu s divnom okućnicom, ali i konstantno pitanje “šta bi bilo da je bilo” s muškarcem iz prošlosti, s kojim joj je seks bio fantazija, a koji je i između nogu imao pozamašnu fantaziju (vidjeli smo ju u jednoj sceni prve sezone).
Davno sam gledala, no taj prizor zaboravila nisam.
U drugoj sezoni, njen “šta bi bilo da je bilo” gospodin levitira kroz sve nove joj odnose, opetovano se spominje u raspravama s onim uredno počešljanim, sada već bivšim mužem i našoj glavnoj junakinji uglavnom onemogućava spokojan san.
Ekranizacije bilo kojih tema, nevažno jesu li tvrde ili mekane, služe mi da sama sebi postavljam pitanja, pa ne lezi vraže, svakom novom epizodom druge sezone ove limunade iznad glave mi je strujao sve glasniji roj misli.
Kao pčele u košnici, u mom su se roju našla sva dosadašnja ljubavna iskustva.
A kao u svakoj košnici, u gomili pčela,
postoje matica i trut, pa su se tako u tom roju brzo izdvojile dvije ključne figure moje prošlosti.
Razmišljala sam u kakvu bi me ženu oblikovao kasniji život da sam onog ljeta ostala.
I gdje i kako bih danas živjela da sam poslušala mamu koja je uporno favorizirala jedan moj davni izbor.
Taj mi je bio puno lijep, ali malo i glup, a mama je opetovano ponavljala – malo glup, a puno te voli, idealno ti je to, vjeruj svojoj mami!
Nisam vjerovala mami, nego sebi, pa dok je kazaljka otkucavala sve sitnije sate, Billie, junakinja serije vrtila je svoja, a ja svoja mentalna masturbiranja.
Da sam poslušala mamu, danas bih zasigurno imala minimum dva potomka, živjela bih van granica bivše nam države, a u kakvu bi me osobu pretvorio život sa “malo glup, a puno te voli” muškarcem, sada ostaje na mašti da kroji.
Da je moja sestra donijela drugačiji izbor, danas ne bi živjela na afričkom kontinentu, a da je njena, beskrajno ambiciozna prijateljica ruku dala muškarcu koji je bio spreman da podrži njenu osobnost i snove, danas ne bi bila žena bez karijere.
Osoba koju odaberemo za partnera, volim to zamisliti slikovito, je kao kipar koji od tebe može napraviti umjetničko djelo, a može te i oskrnaviti.
Uz partnera kojeg odabereš, život nudi tri scenarija:
Možeš totalno izgubiti sebe.
Možeš rasti i narasti u zdravom odnosu dok te druga strana podržava.
Ili pak možeš kompletno zastraniti i postati ono što nikad nisi bila prilagođavajući se drugome.
Ove scenarije nisam izmislila ja, gledam ih svakodnevno. U sebi, svojim prijateljicama i njihovim prijateljicama.
Billie, junakinja izbindžovane limunade, novu sezonu započinje rečenicom:
“Jedna od najvažnijih odluka koju ćete donijeti je s kim ćete provesti život.
Tko je ta osoba?
Tko ste vi kad ste s njom?
I jeste li tada osoba koja zaista želite biti.”
Dvaput mjeri, triput sjeci! – kaže narod.
Mudro biraj! – rekla bih ja.
