Može li zvuk da umiri misli? Šta je audio stimulacija i kako funkcioniše

autor Isidora Mitri
Audio stimulacija 2026 anskioznost strest terapija

Ponedeljak još nije ni počeo, a mi smo u glavi već održali tri neprijatna razgovora, odgovorili na deset mejlova i zamislili nekoliko potpuno nepotrebnih katastrofalnih scenarija. Verovatno nam je u nekom trenutku neko dobronamerno predložio da se jednostavno opustimo. Kao da postoji dugme kojim možemo da isključimo anksiozne misli, samo smo do sada zaboravljali da ga pritisnemo.

Šta ako postoji način da makar privremeno utišamo tu unutrašnju buku, i to uz pomoć zvuka? Na internetu je danas moguće pronaći čitav repertoar audio-zapisa koji obećavaju opuštanje, bolji san ili veću koncentraciju. Od zvukova kiše i ambijentalne muzike do posebnih frekvencija koje navodno utiču na aktivnost mozga, naše slušalice postale su svojevrsni produžetak wellness rutine. Među ovim tehnikama posebno interesovanje izaziva bilateralna audio stimulacija, zasnovana na naizmeničnom emitovanju zvuka u levo i desno uho. Njena privlačnost delom leži u jednostavnosti: nisu nam potrebni posebna oprema, komplikovane vežbe ili mnogo vremena. Ali postoji i važnije pitanje od toga koliko je lako isprobati je: da li zaista funkcioniše?

audio-stimulacija
Foto: Olena Bohovyk / Unsplash

Šta je audio stimulacija i zašto bi zvuk mogao da nas umiri?

Pod pojmom audio stimulacija podrazumevamo različite načine korišćenja zvuka kako bi se uticalo na pažnju, raspoloženje ili određene fiziološke reakcije. To može uključivati muziku, ponavljajuće ritmove, ambijentalne zvukove ili posebno konstruisane audio-signale. Ideja da zvuk utiče na naše emocionalno stanje, naravno, nije nova. Svako ima pesmu koja mu popravi raspoloženje, melodiju uz koju lakše zaspi ili zvuk koji ga momentalno iznervira. Muzika može pobuditi sećanja, pokrenuti emocije i promeniti način na koji doživljavamo određenu situaciju.

Ipak, poslednjih godina sve više pažnje privlače tehnike koje se ne oslanjaju isključivo na melodiju, već i na način na koji naš mozak obrađuje zvučne informacije.

Kod bilateralne audio stimulacije tonovi ili delovi muzike naizmenično se reprodukuju kroz levu i desnu slušalicu. Ako zatvorimo oči i usmerimo pažnju na ono što čujemo, možemo steći utisak da se zvuk neprestano premešta sa jedne strane glave na drugu. Jedno od mogućih objašnjenja zašto nekim ljudima ova tehnika prija jeste upravo preusmeravanje pažnje. Umesto da se neprestano vraćamo istim brigama, koncentrisani smo na praćenje ritma i promene položaja zvuka. Slično kao kada pokušavamo da se fokusiramo na disanje tokom meditacije, dobijamo jednostavan zadatak koji nas vraća sadašnjem trenutku.

To je, međutim, samo jedno od mogućih objašnjenja, a ne definitivno potvrđen mehanizam njenog dejstva. Tvrdnje da bilateralni zvuk automatski „usklađuje moždane hemisfere“ ili resetuje nervni sistem mnogo su ambicioznije od onoga što trenutna istraživanja mogu pouzdano da potvrde.

Kakve veze bilateralna stimulacija ima sa psihoterapijom?

Bilateralna stimulacija najpoznatija je kao sastavni deo EMDR terapije (Eye Movement Desensitization and Reprocessing), psihoterapijskog pristupa koji se koristi, pre svega, u tretmanu posttraumatskog stresnog poremećaja. Tokom EMDR seanse osoba, uz stručno vođenje terapeuta, obrađuje uznemirujuća sećanja dok istovremeno prati određeni spoljašnji stimulus. Najčešće su to pokreti očiju sa jedne strane na drugu, ali se mogu koristiti i naizmenični zvukovi ili taktilni stimulusi, poput blagog tapkanja.

Istraživači pretpostavljaju da istovremeno usmeravanje pažnje na traumatično sećanje i dodatni zadatak može uticati na način njegove obrade, uključujući smanjenje intenziteta emocionalne reakcije. Ipak, tačni mehanizmi EMDR terapije još su predmet naučnih istraživanja. Ovde je važno napraviti razliku: činjenica da se bilateralna stimulacija koristi u priznatoj psihoterapijskoj metodi ne znači da samostalno slušanje takvih zvukova predstavlja terapiju.

EMDR je strukturisan proces koji uključuje procenu, pripremu, rad sa sećanjima i praćenje reakcija osobe. Audio-zapis koji pronađemo na Spotifyju ili YouTubeu ne može zameniti taj postupak. To ne znači da nam slušanje bilateralnih zvukova ne može prijati. Samo znači da subjektivni osećaj opuštenosti treba razlikovati od klinički potvrđenog terapijskog efekta.

Bilateralna stimulacija i binauralni tonovi nisu ista stvar

Ako ste ikada pretraživali muziku za koncentraciju ili opuštanje, verovatno ste naišli i na izraz binaural beats, odnosno binauralni tonovi. Iako se često svrstavaju u istu kategoriju, ova dva pristupa funkcionišu drugačije.

Kod bilateralne audio stimulacije zvuk se naizmenično premešta između levog i desnog uha. Kod binauralnih tonova oba uha istovremeno primaju zvuk, ali na različitim frekvencijama. Na primer, ako kroz jednu slušalicu čujemo ton od 200 herca, a kroz drugu od 210 herca, naš slušni sistem može stvoriti utisak dodatnog pulsiranja od 10 herca. Taj pulsirajući ritam nije zaseban ton koji dolazi iz slušalica, već rezultat načina na koji obrađujemo dve različite frekvencije.

Zagovornici ove tehnike smatraju da određeni ritmovi mogu podstaći moždanu aktivnost povezanu sa opuštanjem, koncentracijom ili spavanjem. Na internetu ćemo zato pronaći audio-zapise koji obećavaju aktiviranje alfa, teta ili delta moždanih talasa. Naučna slika ipak je složenija. Sistematski pregled objavljen 2023. godine u časopisu PLOS One, koji je obuhvatio 14 istraživanja, pokazao je neujednačene rezultate kada je reč o mogućnosti da binauralni tonovi pouzdano usklade moždanu aktivnost sa određenom frekvencijom.

Drugim rečima, ne postoji jednostavna frekvencija koju možemo pustiti kako bismo automatski postali smireniji, kreativniji ili produktivniji. To, naravno, ne znači da je svaki prijatan osećaj tokom slušanja samo placebo efekat. Postoji razlika između pitanja da li zvuk može pomoći nekome da se subjektivno oseća bolje i tvrdnje da određena frekvencija proizvodi precizno definisanu neurološku promenu.

Šta nauka kaže o uticaju zvuka na anksioznost?

Najviše razloga za optimizam dolazi iz istraživanja koja proučavaju upotrebu muzike u ublažavanju anksioznosti. Sistematski pregled i metaanaliza objavljeni 2025. godine u časopisu eClinicalMedicine obuhvatili su 51 kontrolisano istraživanje i više od 3.000 učesnika. Rezultati su pokazali da muzikoterapijske intervencije mogu doprineti smanjenju simptoma anksioznosti, naročito kada je reč o subjektivnom doživljaju uznemirenosti.

Ipak, istraživači upozoravaju da su potrebni dodatni podaci o dugoročnim efektima i fiziološkim promenama. Zanimljivo je i istraživanje objavljeno 2022. godine u časopisu PLOS One, u kojem su ispitivani efekti muzike, posebne auditivne ritmičke stimulacije i njihove kombinacije. Kod dela učesnika kombinovanje muzike i zvučnih stimulusa bilo je povezano sa izraženijim smanjenjem određenih simptoma anksioznosti nego pojedini drugi uslovi slušanja.

Ipak, ova studija nije ispitivala samostalno slušanje bilateralnog zvuka koji se premešta između ušiju, pa njene rezultate ne treba koristiti kao neposredan dokaz efikasnosti te tehnike. Važno je i razlikovati svakodnevno slušanje muzike od muzikoterapije, koja podrazumeva stručno osmišljene intervencije i rad sa obučenim terapeutom.

Sve ovo sugeriše da zvuk može biti koristan deo strategija za opuštanje i regulaciju emocija. Ali ne postoji dovoljno dokaza da bi se svaka audio stimulacija mogla predstaviti kao efikasan tretman anksioznog poremećaja.

Kako isprobati audio stimulaciju kod kuće?

Dobra vest je da za isprobavanje jednostavnih audio-vežbi opuštanja nije potrebno mnogo pripreme. Ipak, nekoliko detalja može napraviti razliku između prijatnog iskustva i još jednog zvuka koji nas dodatno iritira. Za početak, možemo odabrati pet do deset minuta u delu dana kada ne moramo da obavljamo druge zahtevne zadatke. To nije naučno utvrđena idealna dužina tretmana, već praktičan početak za upoznavanje sa tehnikom.

Ako želimo da isprobamo bilateralnu stimulaciju, potrebne su nam stereo-slušalice i audio-zapis u kojem se zvuk jasno premešta između leve i desne strane. Najbolje je da sedimo ili ležimo u udobnom položaju i jednostavno pratimo kretanje zvuka, bez dodatnog pritiska da moramo da postignemo određeno mentalno stanje. Nema potrebe da pokušavamo da ispraznimo misli. Ako pažnja odluta, možemo je vratiti na ono što čujemo.

Sličan pristup možemo primeniti i sa ambijentalnom muzikom, zvukovima prirode ili drugim audio-zapisima koji nam prijaju. Nekome će odgovarati ritmično ponavljanje, nekome instrumentalna muzika, a nekome potpuna tišina. I to je sasvim u redu. Važno je da zvuk ne bude preglasan. Svetska zdravstvena organizacija savetuje da jačina zvuka na ličnim uređajima ne prelazi oko 60 odsto maksimuma i da pravimo redovne pauze. Ovakve vežbe ne treba praktikovati tokom vožnje ili drugih aktivnosti koje zahtevaju punu pažnju.

Ako određeni zvuci izazivaju nelagodnost, vrtoglavicu ili pojačanu uznemirenost, najbolje je prekinuti slušanje. A ako su prisutna traumatična sećanja ili intenzivni simptomi anksioznosti, njihovu obradu ne treba samostalno pokušavati pomoću EMDR audio-snimaka, već uz podršku odgovarajućeg stručnjaka. Na kraju, možda i ne moramo svaku tehniku opuštanja da pretvorimo u još jedan zadatak koji treba uspešno obaviti. Dovoljno je da pronađemo nekoliko minuta tokom kojih ćemo se osećati prijatnije.

Audio stimulacija neće magično izbrisati naše brige, ali može biti jedan od načina da napravimo predah od njih. A ponekad je upravo to ono što nam je potrebno: ne još jedan savet da se opustimo, već prilika da otkrijemo šta nam zaista pomaže da to i učinimo.

Audio stimulacija
Foto: Chidera Faustina Okeke / Unsplash