„Taste-washing“: Kako je Met Gala postala kontroverznija nego ikad?

Između bojkota i milijardi.

autor Božica Luković
met gala

Moda više ne može da pobegne od političke realnosti u kojoj postoji i odavno je izgubila moć da bude neka vrsta eskapizma – a savršen primer toga je ovogodišnja Met Gala. Odluka Ane Vintur da bračni par Bezos postane glavni sponzor prestižne modne zabave dovela je do (očekivanih) kontroverzi i posledica po ugled, koje Met Gala već trpi.

Nakon što je Metropolitenski muzej najavio učešće porodice Bezos, mnogi korisnici društvenih mreža pozvali su na bojkot. To se manifestovalo i kroz stvarne proteste grupa kao što je Everyone Hates Elon (misli se na Maska), koja je proteklih nedelja oblepljivala Njujork plakatima koji takođe pozivaju na bojkot.

„Met Gala porodice Bezos: Omogućena eksploatacijom radnika”, stoji na jednom od njih, što se odnosi na optužbe o kršenju prava radnika koje godinama prate Amazonovo poslovanje.

Njujorčani su pozvani da bojkotuju događaj zbog optužbi o lošem tretmanu zaposlenih u Amazonovim logističkim centrima, kao i navodne saradnje ovog tehnološkog giganta sa američkom Imigracijom i carinskom službom (ICE). Forbes je u januaru 2026. godine izvestio da su američka Uprava carina i zaštite granica (CBP) i Imigraciona i carinska služba (ICE) tokom 2025. godine kupile usluge u oblaku od kompanija Amazon i Microsoft u vrednosti od 140 miliona dolara. Amazon se nije oglasio povodom ovih podataka.

Takođe, početkom godine, Amazon je otpustio 16.000 radnika u SAD – samo nekoliko sati nakon što je zaposlenima, u mejlu koji je očigledno poslat greškom, saopštio vest o novom krugu masovnih otpuštanja na globalnom nivou.

Uz to, nekoliko najprepoznatljivijih holivudskih imena navodno je odlučilo da se ne pojavi na ovom kultnom događaju. Među najistaknutijim imenima koja će izostati je Meril Strip, čija je odluka da ne prisustvuje izazvala veliko iznenađenje i u Holivudu i u svetu mode.

Njeno odsustvo deluje naročito naglašeno s obzirom na trenutak: gala se održava svega nekoliko dana nakon premijere filma Đavo nosi Pradu 2, u kojem ona ponovo tumači ulogu neprikosnovene Mirande Pristli – lika za koji se veruje da je inspirisan Anom Vintur, dugogodišnjom glavnom organizatorkom Met Gale. Očekuje se da će njene ćerke, Grejs i Mejmi Gamer, ipak prisustvovati, kao i njene kolege iz filma Emili Blant i Stenli Tuči.

met gala
Foto: Diamond / BACKGRID / Backgrid USA / Profimedia

Takođe, na Met Gala listi zvanica nema ni Zendaje, koja je godinama bila zaštitno lice Met Gale i koja je sedam puta uzastopno oduševljavala prisutne na crvenom tepihu.

Gradonačelnik Njujorka Zohran Mamdani izjavio je u aprilu za portal Hell Gate da će preskočiti Met Galu kako bi se fokusirao na „pitanje troškova života i na to da najskuplji grad u Sjedinjenim Državama učini pristupačnim”.

Uprkos polemikama, Ana Vintur je pokušala da ublaži kontroverze, javno hvaleći Loren Sančez Bezos i njen doprinos događaju.

„Smatram da će Loren biti izuzetan doprinos muzeju i samom događaj.Veoma sam zahvalna na njenoj neverovatnoj velikodušnosti… oduševljeni smo što je ona deo ove večeri“, rekla je ranije.

Met Gala kao deo taste-washing fenomena

Bezosovo preuzimanje događaja kao što je Met Gala može se objasniti širim fenomenom, o kojem je nedavno pisao magazin New Yorker. Dok veštačka inteligencija nastavlja da dominira korporativnim strategijama i novinskim naslovima, Silicijumska dolina je prigrlila novi buzzword – ta reč je „ukus” (taste).

Za vlasnike tehnoloških kompanija, čini se da ova reč ima pragmatičnu funkciju. Prema njihovoj definiciji, ukus je inherentno profitabilan; to je sposobnost razlučivanja onoga što će doneti najviše novca, bilo kroz odabir sledećeg velikog softverskog koncepta ili kroz ubeđivanje korisnika da im je vaš proizvod neophodan.

Porast interesovanja za „ukus” je istovremeno iznenađujuć i uznemirujuć, jer ta reč nosi specifičan kontekst. Pre deceniju ili dve, milenijalci hipsteri su polagali pravo na dobar ukus isticanjem svojih preferencija – na primer, birajući zanatska piva umesto onih iz masovne proizvodnje, ili bend Arcade Fire umesto Nickelbacka. Hipsterski identitet bio je izgrađen na onome što je pojedinac odlučio da konzumira, uz fetišizaciju svega što je lo-fi, ručno rađeno i zanatsko – što su na kraju prisvojili i apsorbovali korporativni giganti poput kompanije Meta (preko Instagrama) i Amazon-a (preko lanca Whole Foods).

Sada AI kompanije pokušavaju da se povežu sa sličnom aurom zanatske autentičnosti, čak i dok njihovi osnovni proizvodi obećavaju da će automatizovati sve ljudsko do tačke prevaziđenosti, kako piše New Yorker.

@var.aunevik

I fear Silicon Valley’s new obsession with “taste” isn’t about taste at all, but about control. From AI branding to tech merch and “taste-washing,” companies are using aesthetics, craft, and culture to soften the reality of automation and power. If they can shape what feels good, they can shape what you accept…? Or am I overanalyzing again? Dazed and The new yorker just dropped great articles about this

♬ original sound – Vår

Na sličan način, ličnosti iza najvećih tehnoloških kompanija na svetu pokušavaju da se povežu s kulturnom i modnom scenom, kako bi samim tim pokušali da poboljšaju svoj imidž i postanu dopadljivi. Zakerberg već drži sve naše komunikacije i podatke, Piter Til već ima pristup najvišim krugovima moći dok njegova kompanija Palantir špijunira polovinu sveta, Elon Mask manipuliše javnim mnjenjem po sopstvenoj volji, a Bezos kolonizuje globalnu trgovinu.

U istorijskom trenutku u kojem se nalazimo, tehnološki milijarderi zaista poseduje najveću zamislivu moć, a u isto vreme i najgoru moguću reputaciju. Ako se u doba aristokratije barem podrazumevalo da su plemići istinski nadmoćniji od ostatka naroda po pitanju prefinjenosti, kulture i obrazovanja, današnji bogataši više nemaju potrebu da održavaju bilo kakav imidž, jer ga jednostavno mogu kupiti. Tako je ovogodišnja Met Gala na neki način „prodata“ Bezosovima – i postala je kontroverznija nego ikad.

Naslovna fotografija: GoffPhotos.com / Goff Photos / Profimedia