Sva umetnost je metafora, ako se tako želi, ali isto tako i svaki objekat. Da bi pobegli od metafore, umetnici često biraju druge puteve: čistu fizičku stimulaciju ili insistiranje na sistemu formalnih odnosa koji imaju značenje samo po sebi. Metafora, stimulacija, formalni odnosi – tri puta do značenja. No, da li je potrebno birati – pitao se George Sugarman (1912 – 1999), američki skulptor, pionir koncepta skulpture bez postolja, poznat po velikim, živopisno oslikanim metalnim instalacijama.
Opisivan kao kontroverzan i napredan, George Sugarman imao je svež, eksperimentalni pristup u stvaranju crteža, slika i skulptura, neprestano šireći svoj fokus i polje delovanja. Pripadao je talentovanoj generaciji umetnika koja nikad nije dobila svoje ime, ali koja je počela da popunjava prazninu nastalu padom apstraktnog ekspresionizma krajem 1950-ih. Neki od njegovih savremenika bili su Al Held, Ellsworth Kelly, Agnes Martin, Ronald Bladen i Shirley Jaffee, koji su, na različite načine i često uz podršku kasnog Matissea, razvijali intuitivan, blago biomorfni geometrijski stil, koji je izbegavao emocionalni gestikulizam apstraktnog ekspresionizma i idealističku geometriju Mondriana i neoplastičara. Mnoge od njihovih inovacija postavile su osnove za minimalizam.
![ARTS HUB: GEORGE SUGARMAN 1 george sugarman](https://buro247.rs/wp-content/uploads/2024/01/george-sugarman-.jpeg)
George Sugarman rođen je 1912. godine u Bronksu. Njegov otac bio je trgovac orijentalnim tepisima, a majka amaterska pevačica. Veći deo detinjstva proveo je putujući s ocem kroz Istočne i Južne Sjedinjene Američke Države, a boje i uzorci persijskih i turskih tepiha ostavili neizbrisiv utisak na njega. Diplomirao je na City College-u 1934. godine, a od 1941. do 1945. proveo u mornarici. Njegovo pravo obrazovanje u umetnosti počinje nakon rata, kada je u Parizu studirao kod kubističkog vajara Ossipa Zadkinea (1951-52). Naredne tri godine radio je u Parizu i putovao Evropom. Posebno je bio inspirisan baroknom arhitekturom.
Izgled i temperament Georgea Sugarmana kao da su bili u skladu sa njegovom skulpturom – kratkog rasta sa prerano pobelelom kosom i opšteveselom pojavom, izgledao je kao miks Deda Mraza i jednog od njegovih vilenjaka. Ipak, bezazlena spoljašnjost skrivala snažan osećaj kompeticije i gotovo potpunu posvećenost radu, što je možda bilo i zbog toga što je počeo da stvara relativno kasno (sa 39 godina).
![ARTS HUB: GEORGE SUGARMAN 2 george sugarman 1](https://buro247.rs/wp-content/uploads/2024/01/george-sugarman-1.webp)
![ARTS HUB: GEORGE SUGARMAN 3 george sugarman 2](https://buro247.rs/wp-content/uploads/2024/01/george-sugarman-2.webp)
George Sugarman se 1955. vraća u Njujork i već sledeće godine izlaže na grupnim izložbama u galerijama Hansa i Brata. Nakon što je napravio skulpture od rezanog drveta koje su podsećale na dela Raoula Haguea, 1959. pravi prvu polihromnu skulpturu. Prvu samostalnu izložbu imao je u galeriji Widdifield 1960.
Ranih šezdesetih, George Sugarman bio je deo eksplozije vajarstva u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. Zajedno s Anthonyjem Carom, Donaldom Juddom i Markom di Suverom, među prvima je stvarao skulpture velikih razmera, koje su odbacile tradicionalni postament – kako bi direktno stajale na podu – u prostoru posmatrača. Takođe je prihvatao horizontalne kompozicije koje prijanjaju uz zemlju kao uzbudljiviji način istraživanja vajarskog prostora. Kako je jednom rekao: „Objekti i živa bića pužu i šire se po tlu. Morate se sagnuti da biste ih pravilno videli. Vaše telo ima drugačiji odnos prema njima.“
![ARTS HUB: GEORGE SUGARMAN 4 george sugarman 3](https://buro247.rs/wp-content/uploads/2024/01/george-sugarman-3-745x1024.jpeg)
U početku je George Sugarman pravio bujne forme od obojenog drveta, a zatim od obojenog aluminijuma, i na prvi pogled sve one mogu delovati haotično. Međutim, kako posmatrač korača oko njih, ona postaju svojevrsna apstraktna priča boje i oblika. Improvizatorska složenost njegovih skulptura bila je neusklađena sa minimalističkim pokretom šezdesetih, ali je postala prihvaćena sedamdesetih godina, posebno od strane pattern & decoration umetnika.
Njegov uticaj može se pratiti kroz nekoliko generacija – od ekoloških instalacija Judy Pfaff do razigranih, velikih figurativnih skulptura Keitha Haringa, pa sve do vajara i umetnika iz devedesetih koji se opredeljuju za svetle boje, formalnu obilnost, nepredvidivu kompoziciju i humor, među kojima su Jessica Stockholder, Polly Apfelbaum, Peter Soriano i Daniel Wiener.
![ARTS HUB: GEORGE SUGARMAN 5 george sugarman 5](https://buro247.rs/wp-content/uploads/2024/01/george-sugarman-5.jpeg)
Od sedamdesetih godina na ovamo, George Sugarman se sve više okretao velikim spoljašnjim skulpturama počevši od one za Xerox Corporation u El Segundu, Kalifornija. Sledećih 20 godina uradio je više od 30 narudžbina u SAD i inostranstvu. Bio je zainteresovan za to da njegova dela budu korisna, uključujući klupe i nadstrešnice – 1975. jedno takvo delo, naručeno od strane Generalne uprave za usluge za Saveznu zgradu u Baltimoru, naišlo je na otpor nekoliko sudija koje su imale kancelarije u toj zgradi. Prvo su se usprotivili delu iz estetskih razloga, ali su kasnije rekli da bi moglo biti opasno za decu ili bi se moglo koristiti kao govornica za demonstrante.
![ARTS HUB: GEORGE SUGARMAN 6 george sugarman baltimor](https://buro247.rs/wp-content/uploads/2024/01/george-sugarman-baltimor-.png)
George Sugarman imao je retrospektive u Kunstmuseumu u Bazelu, 1969, pa Joslyn muzeju u Omahi 1982. a skraćena verzija izložbe iz Omahe prikazana je 1986. u Njujorku, u Whitney muzeju (Whitney Museum of American Art). Imao je i izložbu na Hunter koledžu, 1998. godine, gde je predavao 1960. do 1970, a danas, sem napolju u pojedinim gradovima, njegova dela možete videti u kolekcijama Muzeja moderne umetnosti (MoMA), Whitney muzeju, Metropoliten muzeju u Njujorku, u Art Institute of Chicago, Walker Art Center u Mineapolisu i Kunstmuseum u Bazelu.
![ARTS HUB: GEORGE SUGARMAN 7 george sugarman plaza](https://buro247.rs/wp-content/uploads/2024/01/george-sugarman-plaza-.jpeg)
Tokom života, bio je posvećen pomaganju mladim umetnicima u usponu, posebno onima koji su voleli inovacije i da preuzimaju rizik u svom radu, a u svojoj oporuci, predvideo je osnivanje George Sugarman fondacije.