Film “Parazit” je ispisao novu stranicu istorije kada je kao južnokorejski film, nominovan u tri kategorije za Oskara – najbolji film, najbolji režiser, najbolji strani film. Mogao bi sasvim lagano i da pokupi sve, ali pretpostavljamo da se to u nedelju neće dogoditi, no barem sa jednom statuom ide kući sigurno. Iako nismo sigurni šta mislimo o tome što postaje serija ono u šta apsolutno jesmo sigurni jeste da je u pitanju genijalan film i pravo remek delo. Masterirani crni humor, porodična drama i psihološki triler u jednom, a sve to u mnogome određuje i samu prirodu južnokorejskih filmova kojima nije nepoznanica da dobijaju svetske pohvale na račun svoje specifične estetike i bizarnih zapleta.
Pored “Parazita” postoji mnogo kinematografskih poslastica sa ovog meridijana, i zapravo čitav južnokorejski Novi talas (poznatiji kao „Hallyuwood” gde „hallyu“ znači nešto kao “struja, vetar iz Koreje”) je iznedrio veliki broj sjajnih autora i ostvarenja, čime se južnokorejska filmska industrija uspostavila kao jedna od najboljih svetskih u poslednje dve decenije. Neo-noir akciju “Oldboy” ćemo preskočiti jer je toliko kultan da je i Spike Lee radio svoju verziju 2013. i da ga je verovatno do sada već svako i odgledao (ako ne, onda pridodajte i to na listu, zapravo celu “The Vengeance Trilogy”) i prelazimo na ostale filmove koji su definitivno vredni vaše pažnje. Kada već traje korejski hajp, vozite se na tom talasu i dodajte ove filmove na svoju listu.
“Okja” (2017)
Režija: Bong Joon-ho

Uzbudljiva, nežna, šarmatna drama puna nežnih momenta koja pokazuje kakav je život u zajednici u korejskim planinama. Odatle, iz mira i porodičnosti i ljubavi, baca nas na njujorški beton i svet cinizma, opasnosti i neprijateljstva kojim predsedava maestralna Tilda Swinton. Dva sveta koja ne mogu da budu dalja, ali se ipak sudare, dok Mija pokušava da zaštiti Okju, čudno biće nalik na veliko prase koje liči na nilskog konja i koji je njen jedini prijatelj a za kojeg su zainteresovani svi, i to ne iz dobrih razloga. Odnos Mije i Okje je nešto zbog čega se srce topi a lako je i zaplakati, malo kao kad gledate crtani film “Dumbo”, ili “E.T.” ili kako se zbližavaju Elisa Esposito i biće iz vode.
Žanrovski ni nalik na „Parazit“ ali od istog režisera, pa ako želite da istražite njegov opus, počnite odavde. (Bonus savet: odatle pređite na „Mother“, nema na čemu.)
Kim Jee-woon je i pre ovog filma već bio globalno priznat i prepoznat zbog svog filma “A Tale of Two Sisters” ali je ovaj film definitivno zacementirao njegov uspeh. Nakon što profesionalni ubica Sun-woo odbija da ubije nevernu ljubavnicu svog šefa, nalazi se na meti svoje bande koja sada pokušava da ubije njega, zbog neposlušnosti i odbijanja zadatka. Sun-woo uspeva da pobegne ali se sve pretvara u konstatno jurenje i osvetu. Super dinamičan film koji ćete verovatno gledati na ivici stolice, a Lee Byung-hun (koji igra glavnu ulogu) je maestralan izbor za ovu ulogu. Scene borbe: utra stilizovane. Muzika: ge-ni-jal-na, budući da je Dalapalan, južnokorejski kompozitor radio muziku, u duhu Ennio Morriconea. Akcioni film na mnogo, mnogo višem nivou od onog na koji nas je Zapad navikao.