
Povezano
Više od tri decenije, Mile Kekin kroz svoje pesme beleži privatne neuspehe i svakodnevne pobede, ali i društvo u kojem takvi stihovi nastaju, često iz perspektive čoveka koji će pre napraviti dobru dosetku nego održati govor o stanju sveta. Zato je ponekad teško razdvojiti gde se završava lična priča, a počinje komentar vremena u kojem živimo. Verovatno to razdvajanje nije ni naročito potrebno.
Gostovanje na prvoj večeri šeste sezone Vazda bilo je dobar okvir upravo za takvog autora. Program koji je tokom prethodnih pet godina namerno ostajao između književne večeri, koncerta i razgovora Kekina je ugostio povodom knjige Soundtrack za život, zbirke pesama i priča o tome kako su nastajale.

U pitanjima o prijateljstvu, samoći, nostalgiji, književnosti ili tome šta je ostalo od sela i običaja, ponavlja se nešto što postoji i u njegovim pesmama: sumnja prema velikim rečima i još veća sumnja prema „idealizovanju prošlosti“. Na pitanje koji bi naslov dao trenutnom periodu svog života, Mile Kekin odgovara: „PUN.K Mile Kekina ili Ko me tero da mućkam kolu.“ Prvi deo odgovora, međutim, nije (samo) dobra dosetka. PUN.K Mile Kekina naziv je njegovog novog solo albuma sa 14 pesama, koji izlazi 21. septembra, a već nekoliko dana kasnije Kekin kreće na novu seriju regionalnih koncerata: 26. septembra nastupa u Nišu, 2. oktobra u Beogradu, a 24. oktobra u Novom Sadu, uz nastupe u Zagrebu, Ljubljani i Rijeci.
U nastavku donosimo razgovor Vazda bilo sa Miletom Kekinom.

Šta Kekin danas romantizuje?
Prava pijateljstva, i naravno duge šetnje uz plažu.
Da li si u međuvremenu naučio da stojiš mirno?
Jok, za to ima vremena kad bude star, jako star. Doduše, onda ću vjerojatno sjediti mirno, a poslije toga ću jako dugo ležati još mirniji.
Najbolja laž koju si čuo, koja istina ti je još uvek nedostižna?
Da sam dobio stan i milijune.
Koji događaj nikad ne prepričavaš na isti način?
Kad smo se u autobusu survali skoro u provaliju na Jadranskoj magitrali skupa sa još desetak bendova davne 1994. godine.
Koja je najstrašnija horor-priča današnjeg društva?
Donald Tramp je najmoćniji čovjek svijeta.

Josip i Spasa bili su velemajstori odricanja: čega se ti najbolje odričeš?
Kivija.
Koja tvoja pesma bi bila duet sa Bono Voksom? Sa kojim našim mladim bendom bi sarađivao?
Samo za taaaaj ousetchaj. S bilo kim samo da im pjevač ne zna pjevat da mogu zablistat konačno.
Da li je u međuvremenu umrlo selo ili običaj? Koji je tvoj najbolji trenutak samoće?
Kad hodam kroz šumu sa psom i bez telefona. Selo je odselilo u Njemačku skupa sa običajima.

Koliko je nostalgija stvarno sećanje, a koliko naša naknadna režija prošlosti?
Nostalgija je opium za narod, treba ju zakonom zabranit. Stalno pruža privid da je moguće se vratit u prošlo vrijeme umjesto da živiš danas i gledaš šta ćeš sutra.
Na koga si danas besan?
Na tebe jer imaš toliko pitanja, a ja bi gledo svoju seriju.
Kada si prvi put prestao da objašnjavaš šta si hteo da kažeš i odakle dolaziš?
Kad sam shvatio koliko ljudi i dalje piše dimljak i sumljam.
Koji bi naslov dao ovom periodu svog života?
Pun k Mile Kekina ili Ko me tero da mućkam kolu.


Omiljeni pesnik/pesnikinja?
Radmila Petrović.
Omiljeni stihovi Radmile Petrović?
Iz pjesme Moja loza ima dar da vam skrati liniju života, a stih ide: Mogla bih se ograditi, a odrasla sam na selu i videla ako u proleće posadiš grašak na toj njivi u leto neće biti paradajza.
Koji je tvoj soundtrack za Vazda bilo?
Vi prekrasni ljudi, vi ste sve što imam ja…

Fotografije: Nikola Đaković, Dejan Ristić