Asja Krsmanović nam je u Sarajevu govorila o budućnosti studentskog filma

Asja Krsmanović je žena koja kroji budućnost regionalnog filma. Kao selektorka Takmičarskog programa u kategoriji studentski kratki film na Sarajevo Film Festivalu, ume da prepozna i podrži hrabre vizije mladih autora.

Ove godine odabrala je jedanaest filmova, od kojih je šest svetskih, jedna međunarodna i četiri regionalne premijere. Selekcijom su dominirali igrani filmovi, uz prisustvo jedne animacije.

Sarajevo Film Festival je već pre deset godina uveo studentski kratki film u zvaničnu takmičarsku kategoriju i to je bila strateška odluka kako bi mladim autorima i autorkama pružili veću podršku pri profesionalnom ulasku u industriju. To nije čest slučaj kada su u pitanju festivali, da studentski filmovi stoje ravnopravno sa ostalima u takmičarskom programu – i to je zasluga Asje i njenih kolega.

S njom smo razgovarali o izazovima i odgovornostima posla kojim se bavi, njenom pogledu na savremeni studenstski film, ali i o njenom dramaturškom radu.

Intervju: Asja Krsmanović

BURO. Kad si postala selektorka kategorije – studentski film – na Sarajevo Film Festivalu?

Asja: Onog trenutka kada se osnovala, prije tačno 10 godina, ali sam u timu Sarajevo Film Festivala mnogo, mnogo duže jer sam godinama radila kao koordinator, menadžerica takmičarskih programa za dugometražni i kratkometražni igrani film. I budući da sam, je li, u tom procesu bila toliko dugo, bilo je nekako logično da nastavimo sa selekcijom studentskog filma.

BURO. Kako ti se čini ovogodišnja selekcija i koliko je filmova stiglo?

Asja: Budući da je naš fokus na regiju Jugoistočne Evrope (21 zemlja), mi prvenstveno za takmičarske programe biramo filmove iz ove regije. Veoma važan nam je status premijere. Dakle, u svim našim takmičarskim programima prikazujemo svjetske, međunarodne, evropske i regionalne premijere, tako da i ove godine više od pola programa studentskog filma čine svjetske premijere. To su neki formalni kriteriji.

Naravno, glavni kriteriji su ono što smatramo umjetničkim kvalitetom, priče koje je važno ispričati, i nova, drugačija perspektiva na te priče.

Etički i estetski kriteriji su nam veoma bitni u procesu selekcije.

BURO. Estetski i etički?

Asja: I etički nam je veoma važan u procesu selekcije. Zapravo, ove godine je bilo prijavljeno oko 600 kratkih i studentskih filmova, budući da ovo nekako uvijek gledamo skupa, jer nekada studentski film zna da bude uključen u selekciju takmičarskog kratkog filma. Što mnogo govori o kvaliteti pojedinih filmova koji izlaze sa regionalnih akademija.

BURO. Kada pogledaš iza sebe, u proteklih 10 godina na selekciji, da li ti se čini da je neka godina bila slabija, neka jača, ili postoji progresija na bolje u kvalitetu?

Asja: Zapravo i jedno i drugo. Zna se desiti da je neka godina slabija, neka jača, ali generalno je progresija na bolje. Radimo u jednom vrlo dinamičnom regionu kada su u pitanju produkcijske okolnosti. S jedne strane, regija obuhvata zemlje poput Austrije, čija je produkcija veoma velika i gde se dugotrajno mnogo ulaže u film.

Veoma je teško nekada produkcijski porediti filmove koji dolaze sa te škole u odnosu na filmove iz zemalja koje ne ulažu toliko u svoje kinematografije. Nije riječ uvijek o tome da umjetnički kvalitet filma pati, ali produkcijski kvalitet zna.

Ono što je meni veoma zanimljivo ove godine je da imamo: tri filma iz Austrije (koja mnogo ulaže u film), tri filma iz Srbije, jedan film iz Bosne i Hercegovine, tri filma iz Mađarske (koja takođe ima velike probleme sa finansiranjem). To nam najbolje govori da ipak možemo staviti ove filmove jedne pored drugih i gledati ih zajedno, bez obzira na drugačije produkcijske uslove.

BURO. A kad pogledaš ovu godinu konkretno, čini li ti se da studenti slično razmišljaju u smislu tematike ili estetike?

Asja: Zna se desiti da ima sličnosti. Tematski, dugi niz godina dominantni su filmovi koji se tiču tema koje brinu mlade ljude: o odrastanju, ljubavi, prijateljstvu, prvim shvatanjima sebe.. Međutim, veoma je zanimljivo da u njihovu stvarnost ulaze i neke stvari koje se nisu ranije dominantno nalazile u kratkim filmovima, a postale su dio njihovog iskustva.

Recimo, filmovi o rodno zasnovanom nasilju, o policijskoj brutalnosti, o služenju vojnog roka. To su stvari koje ranije nisu toliko brinule ove generacije, a sada ih vrlo jasno artikulišu. Postale su dio njihovih preokupacija i nove stvarnosti.

BURO. Postoji li neki student čiji si film odabrala u proteklih 10 godina, a da si danas posebno ponosna jer je izrastao u velikog reditelja?

Asja: Mnogo sam ponosna na mnoge naše studente. U ovih 10 godina, pošto imamo industry platformu CineLink Industry Days i program Talent Sarajevo, svi ti ljudi koji su dolazili sa studentskim filmovima nastavili su svoj karijerni put u ekosistemu festivala.

Veoma drag primer mi je rediteljica i scenaristica Nađa Petrović. Prvi put je došla na drugoj godini akademije kao scenaristica filma Šerbe (koji je pobijedio u studentskom programu). Zatim je došla sa svojim magistarskim filmom i osvojila Srce Sarajeva kao rediteljica, pa je predstavila svoj roman na CineLink Books. Ove godine taj projekat je na našem koprodukcijskom marketu. Naša ideja nije samo da pomognemo razvoj projekta, već i uputiti njihove karijere.

BURO. Da li to podrazumeva posao cele godine u tvom slučaju?

Asja: Da. Zato što, s jedne strane, već 10 godina biram studentske filmove i tražim talente iz regije, a s druge strane na CineLinku tražimo nove projekte za razvoj. To se apsolutno podudara. Radimo mnogo više stvari od onoga što vidite tokom onih sedam dana festivala.

Ove godine radimo četiri različite radionice ili foruma za razvoj vještina profesionalaca, pa naše aktivnosti traju cijelu godinu. Mi bukvalno u ovom momentu razmišljamo o radionici o gejmingu koju imamo u septembru u Beogradu (istraživanje sinergija gejming i audiovizuelne industrije). Zatim radimo jednu sustainability radionicu. Vrlo je šarolik naš rad tokom godine da bi došli do tih osam dana festivala.

BURO. Kako ti izgleda budućnost regionalne kinematografije u odnosu na filmove selektovane ove godine?

Asja: Vrlo je nezahvalno govoriti o budućnosti jer živimo u svijetu koji se brzo mijenja. Filmska pismenost i vizuelna kultura rastu. Sa druge strane, pažnja publike je sve kraća i razvijaju se novi formati. Sarajevo Film Festival i CineLink Industry Days stavljaju akcenat na mikro-drame i vertikalne formate, jer audiovizuelni sadržaj nisu samo veliki ekrani u kinu.

BURO. Od Homera do Nolana, priča je ipak važna.

Asja: Tako je. I taj film je dobar primjer kako, kada nešto održi pažnju publike, može da traje i tri sata, a da niko ne izlazi. Nismo mi tu da budemo protiv, smatramo da ima i kvaliteta i problema, ali potreba za pričanjem i kvalitetnim sadržajem je uvijek tu.

Ono što mi njegujemo je zajedništvo — zajedničko gledanje filmova u kinu i zajednički razvoj projekata.

BURO. Što se tiče tvoje primarne profesije (dramaturgije), dešava li se tu nešto?

Asja: Da, u nekim sam pregovorima da se moj tekst radi u Beogradu, ali ne bih još o tome. Trenutno radim na novom performansu koji bi trebao da otvori festival MESS u Sarajevu, radim na jednoj TV seriji i na jednom pozorišnom marketu Sarajevo Theatre Showcase, sa kolegama iz SARTR pozorišta. To je događaj koji u septembru okuplja oko 150 evropskih direktora, selektora i dramaturga u potrazi za regionalnim sadržajem. Želimo da damo platformu našim autorima da se umreže.

Fotografije: Katarina Stefanović